Jugo ne traje dugo, stupovi podnose buru
Primijetili ste na svečanim euharistijskim slavljima jednu zanimljivu pojavu koja Vas je jako zabrinula. Unatoč svem Vašem trudu oko pjevanja cijele zajednice, sudjelovanje u pjevanju svodi se na vrlo aktivne pjevače crkvenog zbora, one koji su nekada pjevali u zboru i još 20% cijele okupljene zajednice. Brinete, jer ne znate kako postupiti.
Svima ste omogućili sudjelovanje u pjevanju. Redovito izrađujete liturgijski listić za pjevanje na nedjeljnim slavljima, ili na vidljivom mjestu ističete broj pjesme u pjesmarici koje može uzeti svaki vjernik ili pak projicirate tekst ispred sviju, tako da ga svi mogu vidjeti. Prije mise kratko uvedete okupljeni narod u glazbene sadržaje, otpjevate i probate s njima psalamsku antifonu, predložite neka slušaju novu pjesmu koju pjeva zbor i neka se pokušaju priključiti. Na Vama se vidi koliko volite glazbu i koliko Vam je stalo da svi zapjevaju, ali jednostavno ne ide.
Hoćete li zbog spomenutih trenutno neostvarenih želja i rezultata prestati pjevati pučke pjesme? Hoćete li se namrgoditi i dići ruke od puka? Hoće li pjevanje na misi biti prepušteno samo zboru? Danima razmišljate u čemu ste pogriješili, što još učiniti i nije li sve uzalud. Možda bi pjevanje samo zbora bilo rješenje koje bi potrajalo određeno vrijeme, no što bi se dogodilo kada ne bi došao zbor ili kada više nitko iz puka ne bi sudjelovao?
Ako ste uložili sav svoj trud, potrudite se razmisliti o timskom projektu s Vašim omiljenim pjevačima crkvenog zbora. Potaknite ih na razmišljanje kako i koliko smo svi odgovorni za pjevanje na misi. Uvedite ih u ljepotu baštine hrvatskih pučkih pjesama i zamolite neka Vam pomognu u animiranju zajednice vjernika.
Neka većina zbora (2/3) ostane na mjestu gdje zbor pjeva, a ostale planski razmjestite (sakrijte) u puk. Neka ova radna trećina, ovisno o veličini liturgijskog prostora, bude raspoređena kao zvučnici. Ako je moguće, postavite ih kao ''pjevajuće'' stupove (dvoje po dvoje) po cijeloj crkvi ili samo u zadnje klupe iza puka (skupinu od petero sa svake strane). Kada ljudi oko sebe čuju skrivene talente, možda i netko pokraj ''stupova'' zapjeva. Pokušajte to činiti dok svi pjevači zbora ne dođu na red. Vjerujte, i oni će se više povezati s pukom, a Vama će moći reći povratne informacije s mjesta na kojem su stajali. Može se dogoditi da prema dobivenim rezultatima zaključite da jedna strana crkve više pjeva. Pojačajte tada skrivene aktivnosti u poleđini s druge strane.
Ako rezultati budu dobri, možete model ''stupova'' uvoditi samo povremeno, kada želite s pukom naučiti novu pjesmu. Ako ih na ovaj način ne uspijete animirati, smislite nešto novo. Niste uvijek Vi krivi. Možda je kriv jugo, ili su ljudi preumorni, ili nisu ponijeli naočale, ili su se preopteretili nekim drugim sadržajima i jednostavno nemaju volje sudjelovati pjevajući. Možda se uključe tek na pričesnoj pjesmi. Bitno je stalno truditi se oko njih bez obzira na rezultate. Možda propjevaju tek za deset godina ili tek kada Vi odete u mirovinu. Moći ćete tada spokojno razmišljati o stupovima ugaonim koje ste ugradili u raspjevanu zajednicu.
Katarina Jengić
Svima ste omogućili sudjelovanje u pjevanju. Redovito izrađujete liturgijski listić za pjevanje na nedjeljnim slavljima, ili na vidljivom mjestu ističete broj pjesme u pjesmarici koje može uzeti svaki vjernik ili pak projicirate tekst ispred sviju, tako da ga svi mogu vidjeti. Prije mise kratko uvedete okupljeni narod u glazbene sadržaje, otpjevate i probate s njima psalamsku antifonu, predložite neka slušaju novu pjesmu koju pjeva zbor i neka se pokušaju priključiti. Na Vama se vidi koliko volite glazbu i koliko Vam je stalo da svi zapjevaju, ali jednostavno ne ide.
Hoćete li zbog spomenutih trenutno neostvarenih želja i rezultata prestati pjevati pučke pjesme? Hoćete li se namrgoditi i dići ruke od puka? Hoće li pjevanje na misi biti prepušteno samo zboru? Danima razmišljate u čemu ste pogriješili, što još učiniti i nije li sve uzalud. Možda bi pjevanje samo zbora bilo rješenje koje bi potrajalo određeno vrijeme, no što bi se dogodilo kada ne bi došao zbor ili kada više nitko iz puka ne bi sudjelovao?
Ako ste uložili sav svoj trud, potrudite se razmisliti o timskom projektu s Vašim omiljenim pjevačima crkvenog zbora. Potaknite ih na razmišljanje kako i koliko smo svi odgovorni za pjevanje na misi. Uvedite ih u ljepotu baštine hrvatskih pučkih pjesama i zamolite neka Vam pomognu u animiranju zajednice vjernika.
Neka većina zbora (2/3) ostane na mjestu gdje zbor pjeva, a ostale planski razmjestite (sakrijte) u puk. Neka ova radna trećina, ovisno o veličini liturgijskog prostora, bude raspoređena kao zvučnici. Ako je moguće, postavite ih kao ''pjevajuće'' stupove (dvoje po dvoje) po cijeloj crkvi ili samo u zadnje klupe iza puka (skupinu od petero sa svake strane). Kada ljudi oko sebe čuju skrivene talente, možda i netko pokraj ''stupova'' zapjeva. Pokušajte to činiti dok svi pjevači zbora ne dođu na red. Vjerujte, i oni će se više povezati s pukom, a Vama će moći reći povratne informacije s mjesta na kojem su stajali. Može se dogoditi da prema dobivenim rezultatima zaključite da jedna strana crkve više pjeva. Pojačajte tada skrivene aktivnosti u poleđini s druge strane.
Ako rezultati budu dobri, možete model ''stupova'' uvoditi samo povremeno, kada želite s pukom naučiti novu pjesmu. Ako ih na ovaj način ne uspijete animirati, smislite nešto novo. Niste uvijek Vi krivi. Možda je kriv jugo, ili su ljudi preumorni, ili nisu ponijeli naočale, ili su se preopteretili nekim drugim sadržajima i jednostavno nemaju volje sudjelovati pjevajući. Možda se uključe tek na pričesnoj pjesmi. Bitno je stalno truditi se oko njih bez obzira na rezultate. Možda propjevaju tek za deset godina ili tek kada Vi odete u mirovinu. Moći ćete tada spokojno razmišljati o stupovima ugaonim koje ste ugradili u raspjevanu zajednicu.
Katarina Jengić
